Ljubitelji rukometa, sporta uopšte, su znali da je ovu utakmicu teško mogao dobiti, ali su se nadali, vjerovali, poznajući Iztoka Puca kao velikog borca.
Nažalost, iz Amerike je u noći sa srijede na četvrtak stigla vijest da je ovaj nekada veliki, sjajni rukometaš preminuo u 46.godini. Iztok je bolovao od raka koji je dijagnosticiran početkom ljeta. Nekoliko mjeseci je trajala borba, njegovi prijatelji su se nadali, igrane su utakmice humanitarnog karaktera ali Puc nije uspio izbjeći sudbinu svog nekada velikog trenera Velimira Kljajića koji je također preminuo 12. avgusta 2010.godine.
Iztok Puc je rođen 14. septembra 1966. godine u Gradecu u Sloveniji, a rukometnu karijeru započeo je igrajući za RK Prule. Nakon toga je stigao u Banja Luku gdje je igrao za Borac zajedno sa Saračevićem, Maglajlijom, Kneževićem, Nezirevićem, Ćavarom, Čopom.... Već 1987. godine osvaja prvi veliki trofej.
Kasim Kamenica je u Rijeci odveo omladinsku reprezentaciju Jugoslavije do titule svjetskih prvaka. U toj postavi su se tada našli Goran-Beli Stojanović, Dejan Perić, Vladimir Jelčić, Senjanin Maglajlija, Istok Puc, Alvaro Načinović, Ivica Obrvan, Igor Butulija, Ratko Tomljanović, Bruno Gudelj. U finalu su Puc i ekipa savladali Španiju 28:26. Već sljedeće godine Puc zajedno sa Smajilagićem, Saračevićem i ostalim rukometnim veličinama, osvaja broncu na Igrama u Seulu. Posljednji nastup za selekciju Jugoslavije, Iztok je imao na SP 1990. godine kada je Jugoslavija završila kao četvrta.
Na klupskom planu sa Zagrebom je dvije godine zaredom najbolji u Evropi. Prvi put protiv Teke, drugi put je upravo Puc presudio Wallau u Frankfurtu. U to vrijeme Puc je nosio i dres reprezentacije Hrvatske sa kojom prvu medalja hvata na Mediteranskim igrama 1993. godine (zlato), a onda slijede bronca (EP Portugal, SP Island), a kao kruna dolaze Olimpijske igre u Atlanti. Hrvatska osvaja zlato, Švedska je poražena u finalu. Četiri godine kasnije Puc igra i za Sloveniju.
U Zagrebu je Slovenija peta na EP, ide u Sydney i to preko Hrvatske u susretu odluke. Sa Slovenijom je bio osmi na Olimpijadi. Posljednju funkciju, ovaj sjajni lijevi vanjski je obavljao je u sezoni 2002./2003. kao sportski direktor Prula. Nakon toga je odlučio zajedno sa svojom porodicom preseliti u SAD, kako bi lakše mogao pratiti karijeru sina tenisera, Boruta.
Promo
Nakon robne, stigla i novčana donacija
Nastavak podrške: Još jedna donacija iz Mozzarta za Sigurnu kuću Sarajevo
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
