Kako je Željo pobijedio i rusku mafiju

To je samo po sebi veliki uspjeh, koji, međutim, još više dobiva na težini kada se u obzir uzme da su sarajevski plavi bili bolji od ekipe iza koje stoje stotine miliona eura, u liku kontroverznog gazde Igora Smirnova.

Javna je tajna da je vlasnik i predsjednik Sheriffa Igor Smirnov usko povezan sa ruskom mafijom, te da ima svoje prste u mnogim mutnim poslovima u Moldaviji, Ukrajini i Rusiji.

Smirnov osim fudbalskog kluba, praktično posjeduje i nešto manje od trećine Moldavije, odnosno regiju Transnitriju u kojoj se nalazi Tiraspol.

U Transnitriji važe drugi zakoni, valuta, državna obilježja, zvanični jezik i još mnogo toga u odnosu na ostatak Moldavije, a vlasnik Sheriffa je ujedno i predsjednik nepriznate Transnitrije, koja je naseljena pretežno ruskim stanovništvom.

Praktično su u ovoj regiji drugi zakoni nego moldavski, a Smirnov je više puta optuživan za saradnju sa mafijom i takvo ponašanje, ali je u Transnitriji on najbogatiji i najmoćniji. Tako vuče i konce u fudbalskom klubu, a kompanija Sheriff ima lance benzinskih pumpi i supermarketa, televizijski kanal, saradnju sa Mercedes-Benzom, dvije fabrike za proizvodnju hljeba, mrežu mobilne telefonije, fudbalski klub i moderan stadion u čiju izgradnju je uloženo 200 miliona dolara.

Na dan utakmice zajedno sam sa kolegama novinarima krenuo put Tiraspola iz Kišnjeva, prijestolnice Moldavije. Vozač nam je bio simpatični, ali vidno isprepadani Moldavac, koji je nekih sat i pol puta do Tiraspola uzdisao i neprestano se krstio. Nije bilo prijatno sjediti kraj njega, pogotovo kada su nam se na check-pointu ukazali ljudi iz prošlosti - pravi sovjetski vojnici, sa kalašnjikovima oko pasa, raskopčani do stomaka i ledenog, pravog ruskog pogleda.

Jadnog Moldavca su prililično maltretirali. Te izađi iz auta, te uđi u auto, da bi mu na kraju lupili nekakvu kaznu, kao zbog saobraćajnog prekršaja.

Tiraspol je grad od nekiuh 150.000 stanovnika i u prilično je zapuštenom stanju. Valjda je gazda Smirnov sav mogućni novac uložio u izgradnju stadiona i sportskog kompleksa, dok sve oko tog velelebnog zdanja izgleda presiromašno i jadno.

Glavni stadion se gradio od 2000. do 2002. godine i njegov kapacitet je za 14.300 gledalaca. Uz glavni teren postoji još pet pomoćnih kao i natkrivena dvorana koja se koristi tokom zime. Tu je i škola fudbala za najmlađe, gradi se i hotel sa pet zvjezdica, a ima i apartmana za fudbalare. Sve se to prostire na 40 hektara. Sve je zvanično u vlasništvu Sheriffa iako ima tu još dosta toga što je prekriveno velom tajne.

Želio sam, ali nažalost nisam, vidjeti lice Smirnova kada je danski sudija označio kraj utakmice u kojoj su fudbaleri Željezničara sa Sheriffom odigrali neriješno 0:0 i plasirali se dalje u treće pretkolo Evropske lige. Zato sam na konferenciji za medije vidio lice trenera poraženih Vitalija Rashkevicha. Blijed, izgledao je kao da mu je neko umro. Gazda sigurno nije bio prijatan.

S druge strane, vidio sam neka mnogo vedrija lica u taboru Željezničara. Još je ljepši bio osjećaj kada su stigle vijesti iz Sarajeva, da je na Koševu bordo tim demolirao Orebro i također prošao dalje. Lijepo je vidjeti kako se ljuti gradski rivali raduju zbog uspjeha onih drugih.